stari dvorac s zavesama
Zid kule stoji kao jedna od najvažnijih obrambenih arhitektonskih značajki u povijesti srednjovjekovnih utvrda. Ovi zastrašujući kameni zidovi, koji su obično bili visoki između 6 i 12 metara, a debljini do 3,5 metra, služili su kao primarni obrambeni barijera za zaštitu unutrašnjosti kule. Projekt zida uključivao je više sofisticiranih obrambenih elemenata, uključujući krenelacije, strijelne proreze i mečikole. Krenelacije su omogućile obraniteljima da se zaklone dok izvode protunapad, dok su strijelni prorezi nudili uske otvore kroz koje su strijelci mogli ciljati neprijatelje koji se približavaju. Izgradnja zida obično je uključivala čvrstu kameni jezgra obloženog obrađenim kamenom, stvarajući praktički neprobojnu barijeru. Inženjeri tog vremena primijenili su napredne građevinske tehnike, poput nešto nagnutog temelja poznatog kao nagib, koji je istovremeno ojačao temelj zida i pomogao u odbijanju projektila. Zid se često protezao između niza kula, stvarajući integrirani obrambeni sustav koji je omogućio obraniteljima da pruže paljbu koja pokriva cijelu duljinu zida. Dodatno, visina i debljina zida pružale su učinkovitu obranu protiv srednjovjekovnih opsadnih strojeva, uključujući obarače i kule za osvajanje.